Studentski dom Ante Starčević

Predbožićno vrijeme sa sobom nosi posebnu toplinu, čari i nezamjenjivi ugođaj. Na samu pomisao Božića svima bude toplije oko srca, a posebno se radujemo okupljanju ispred blagdanskog stola ili okićene jelke.

 

Ovo vrijeme opisuju i različite humanitarne akcije kojima se nastoji pomoći potrebitima kako bi im barem malo uljepšali blagdane. Stanari studentskog doma „Dr. Ante Starčević“ ili popularne Šare, odlučili su ovog prosinca otvoriti svoja srca i pomoći mladoj slavonskoj obitelji. Radi se o mladom nevjenčanom paru Josipu i Antoniji.  Teško je opisati neimaštinu u kojoj žive Josip i njegova obitelj u malom selu u Slavoniji. Josip (32) je nezaposlen, kao i njegova nevjenčana supruga Antonija (26) jer ne uspijevaju naći nikakav posao u gospodarski mrtvoj Baranji. Imaju i malog sedmogodišnjeg sina koji boluje od epilepsije i ima teške napade, često je u bolnici i redovno na terapijama koje mu ublažavaju glavobolje i učestalost napada.  Ipak, supružnici čine sve kako bi njihov jedinac normalno išao u školu premda mu to sve teže pada s obzirom na to da jaki lijekovi koje uzima utječu na rad mozga I uništavaju ga pa dječak sve teže pamti.

 

Mladi par nije jedan od onih koji kukaju kako nema posla, a ne žele ništa raditi. Oni zaista nemaju što raditi, tek povremeno rade kao ispomoć dobrim ljudima u selu koji ih pozovu na poslove čišćenja ili različite radove na polju, ovisno u dobu godine.

Obitelj živi od samo 290 kuna dječjeg doplatka mjesečno. To je jedini siguran novac koji imaju. U Centru za socijalnu skrb rekli su im da nemaju pravo na socijalnu pomoć jer su oboje mladi i mogu si naći posao. Žalosno da se na ovakav okrutan način odbija ljude koji doslovno jedva preživljavaju.

 

“ Kao da ja ne bih radio da imam što. Ovih dana sam cijeli dan čistio snijeg po selu za 50 kuna. Preko ljeta radim u nadnici i poljskim radovima. Skupljam staro željezo pa to prodajem. Snalazim se preko godine nekako, ali najteže nam je preko zime kad nema baš nikakvog posla”, dodaje Josip. Supruga Antonija također radi koliko god stigne, ali većinu vremena provodi uz sina kojeg nikada ne ostavlja samog jer su mu napadi nekada toliko jaki da si može pregristi jezik.

Oboje su se prijavljivali na Zavod za zapošljavanje, ali više nemaju ni tu mogućnost jer im je najbliži Zavod udaljen 40 kilometara pa nemaju za autobusnu kartu do tamo zato što sav novac koji zarade troše na hranu, odjeću , obuću i školovanje sina.

 

Iako skromno kažu da bi im trebalo tek nešto građevinskog materijala da si osposobe kupaonicu koju su počeli zidati, ovoj obitelji zapravo treba mnogo toga. Njihove primarne potrepštine su:  sanitarni čvor, perilica za rublje, pločice, WC školjka, umivaonik, bojler, materijal za žbukanje i hrana.

 

“Živimo u staroj kući na kraju dvorišta s mojim ocem kojemu je 70 godina. Kada nam se rodilo dijete nadogradio sam jednu sobu od polovnog materijala koje mi je dala općina kada su srušili jednu staru seosku zgradu. Sada nam je kuća oko 30-tak “kvadrata”. Napravio sam sve od plastike i drveta jer nismo imali za beton i cigle. Ipak, čisto je i uredno, nema vlage jer grijemo. Veliko hvala anonimnom donatoru koji nam već drugu godinu zaredom za zimu osigurava drva za ogrjev jer ne znamo kako bismo ih sami kupili”,  kaže Josip. Dodaje i kako su uz pomoć dobrih ljudi uspjeli uvesti struju u svoju kućicu, ali je problem što nažalost nisu bili u mogućnosti prikupiti sredstva za uvođenje pitke vode.

 

“Snalazimo se tako da od susjeda iz bunara vadimo vodu”,  kaže Josip.

 

Studenti, svi ljudi dobre volje i svi koji ste u mogućnosti, pomozite ovom mladom paru i uljepšajte njihov život svojom velikodušnošću i nesebičnim davanjem.

 

autorica: Katarina Štefanac